Razgovor sa Ivanom Jelić
„Želja da pokažem da žena može uspjeti na račun svog rada i bez pristajanja na ucjene postala je moja borba. Ta svijest me je oblikovala profesionalno, ali i lično. To me je ojačalo i mnogo mi pomoglo u životu”, ovim riječima Ivana Jelić sažima suštinu svog profesionalnog i ličnog puta, koji je vodio do jedne od najviših pravosudnih instanci u Evropi.
Prof. dr Ivana Jelić je sutkinja i potpredsjednica Evropskog suda za ljudska prava, u Strazburu, profesorica medjunarodnog javnog prava i članica Senata UPCG.
Bogatu akademsku i međunarodnu karijeru u oblasti međunarodnog javnog prava i ljudskih prava izgradila je predajući na Univerzitetu Crne Gore i usavršavajući se na prestižnim svjetskim univerzitetima poput Berklija, Kolumbije, LSE i Slobodnog univerziteta u Berlinu.
Bila je članica i potpredsjednica važnih međunarodnih tijela, uključujući Komitet za ljudska prava Ujedinjenih nacija i više ekspertskih tijela Savjeta Evrope, aktivno učestvujući u razvoju evropskih i međunarodnih standarda zaštite ljudskih prava.
Autorka je više od stotinu naučnih radova i međunarodnih monografija, a i nakon stupanja na dužnost sutkinje Evropskog suda za ljudska prava ostala je aktivno uključena u akademske i stručne inicijative u oblasti međunarodnog pravosuđa i konvencijskog prava.
“Moj profesionalni put do suda u Strazburu bio je obilježen velikim radom i stalnom težnjom za usavršavanjem” ističe Jelić.
Ona se, tokom razgovora, osvrnula i na trenutno stanje u pravosudnom sistemu koji, prema njenim riječima, mora biti pravedniji prema ženama.
Jelić ističe da je potrebno dosljedno i sistemsko razumijevanje pozitivnih obaveza države u zaštiti žena od nasilja i diskriminacije, u svjetlu člana 2, 3 i 14 Evropske konvencije o ljudskim pravima.
“Potrebna je kontinuirana i suštinska edukacija sudija, tužilaca i drugih pravosudnih aktera o rodno zasnovanom nasilju, implicitnim predrasudama i međunarodnim standardima zaštite. Jednako važno je uspostavljanje jasnih mehanizama odgovornosti kada institucije ne reaguju blagovremeno ili adekvatno” navodi Jelić i dodaje: “Iz lične perspektive, vjerujem da pravo ima transformativni potencijal, ali samo ako ga primjenjujemo svjesni društvenog konteksta u kojem ono djeluje”
Sistemska nepravda prema ženama, navodi Jelić, i dalje je prisutna u sferama rodno zasnovanog nasilja, mobinga na poslu, zaštite u kontekstu reproduktivnih prava, ekonomskih strukturalnih nejednakosti i ograničenog pristupa mjestima odlučivanja.
“Posebno je važno naglasiti da savremeno razumijevanje ljudskih prava podrazumijeva pozitivne obaveze država — dakle, ne samo uzdržavanje od povrede prava, već i aktivnu zaštitu pojedinki od diskriminacije i nasilja” ističe Jelić.
Jelić se osvrnula i na potrebu za dodatnim potvrđivanjem stručnosti i autoriteta koja preovladava u crnogorskom društvu među mladim ženama.
Sumnja je sastavni dio svakog ozbiljnog intelektualnog i profesionalnog rada, međutim ona uvijek treba da vodi ka dodatnom preispitivanju i usavršavanju.
“Nisam nikada sumnjala u sebe i svoju opredijeljenost da istrajem na putu ka novim saznanjima. Ali, bilo je trenutaka izazova u kojima sam se pitala da li je moja vjera dovoljno jaka da izdrži teret nepravde i odricanja za nešto što nije izvjesno, a to je uspjeh” prisjeća se Jelić.
“Djevojkama koje žele da se bave pravom bih savjetovala da vjeruju u sebe, da ulažu u kontinuirano usavršavanje i da ne pristaju na inferioran status i ograničenja koja im drugi nameću.Želja za nečim nije dovoljna za uspjeh. Isto možemo reći i za talent. Bez posvećenosti i predanog rada, nema velikih uspjeha” kazala je Jelić.