Sokolj je pjesnik. I kao svaki pjesnik, Sokolj stihovima slika svoj narod onakvim kakav je, onakvim kakvim ga drugi vide i onakvim kakvim ga on želi vidjeti. Kao i svaki pjesnik Sokolj kroz svoje stihove opisuje i tugu i nadu i radost i muke svoga naroda.
“Sudba moga naroda stalno je bila ista, da živi mučnim životom i da nikad ne zablista.
Možda se ovo sada život igra sa nama. Sunce se više ne rađa, nas je pokrila tama.
Kome da se žalim, i kuda da se spremam? Nemam gdje da bježim. Ja radosti nemam.“
Sokolj svojim pjesmama želi približiti Rome ostatku društva. Živimo zajedno, a vrlo često potpuno odvojeni jedni od drugih, smatra Sokolj i dodaje da ostatak društva treba da upozna Rome, njihovu kulturu, običaje, mentalitet… Da bi nam svakodnevica bila zajednička i da bi dobro mogli podijeliti.
“Makar su nas tako učili u školi. Više jezika, više kulture, više i bogatstva jednog naroda.“ kaže Sokolj.
Kao i svaki pjesnik Sokolj pjeva i o ljubavi, a romska je ljubav, kaže, nesebična. Ta ljubav želi iskazati poštovanje svima i pomoći drugima, ali da nikom ne naudi. Romi će, kaže Sokolj, uvijek da žive u saradnji sa drugima, ali da drugi predvode, a da oni žive sa strane svojim mirnim životom.
U svojim pjesmama Sokolj najčešće oplakuje muke svoga naroda, težak život romske zajednice. Sve da bi poručio da Romi žive među nama, da imaju svoje porodice, djecu, nade, snove, želje, potrebe… Jedan život i pravo na dostojanstvo u tom životu. Poziva na solidarnost sa zajednicom koja želi zajednički život sa većinskom populacijom.
“Oplakujem moj narod, kako njihova djeca prose, kako nemaju dovoljno sredstava za život. Možda stvari uobičajene za većinsku populaciju, možda baš te stvari nedostaju Romima. Romski narod je jednostavan i ne traži ništa veliko, sa malim stvarima se zadovoljavaju. Kada su te stvari dostupne Romima, oni su zadovoljni. Bilo gdje da žive na planeti, Romi su uvijek zavisili od drugih. Kada je bilo dobro većinskom narodu, bilo je dobro i Romima. Kada je većina gradila kuće, imala posao i prosperitet, bilo je dobro i Romima.“ priča Sokolj.
“Zidam novu kuću, veoma sam srećan. Od dasaka i kartona, šta ću kada nemam?
Novi su mi prozori, sad se njima hvalim. Obložio ih najlonom, samo što su mali.
Krov mi je od dasaka, pokriven je sa kartonom. Puno bolji materijal od komšijskog sa betonom.
A i vrata su mi dobra i njima se sada hvalim, završavam novu kuću, danas častim u kafani.“
U romskoj populaciji, u romskoj zajednici život nije tako jednostavan kao što ga drugi imaju. Sokolj kaže da je teško od samog rođenja, da je to krug iz kojeg se teško izlazi. A da je teško, najjednostavnije prikazuje činjenica da je opšti prosjek životnog vijeka Roma 55 godina dok je kod opšte populacije 76 godina.
“Sad zamislite kako je u takvom ambijentu jednom dijetetu rasti, normalno se školovati, obrazovati i postići neke rezultate. To je herojski podvig za svako dijete koje uspije da preživi i da izađe na svijetlo.“ kaže Sokolj.
Sokolj Beganaj je prvi Rom u Crnoj Gori koji je završio fakultet.
Sokolj Beganaj je prvi Rom u Crnoj Gori koji je završio master studije.
Sokolj Beganaj je prvi Rom u Crnoj Gori koji je zaposlen u državnoj upravi.
Sokolj je pjesnik.