U posljednjem tekstu u serijalu o zero-waste ishrani obrađujemo temu odgovornosti nas kao potrošača. Svaki naš izbor utiče ne samo na to koliko će nam kuhinja biti ekološki odgovorna, već, šire shvatano, da li biramo da budemo dio problema i hranimo takozvanu “kulturu bacanja” (engl. “throwaway culture”), ili da u svojim sredinama doprinosimo razvijanju odgovornijeg modela življenja, u kojem se cijene hrana i ljudi koji su je proizveli.
Hranu cijenite time što je koristite. Da ne bi došlo do bacanja viškova, usvojite naviku da kupovinu započnete i prije izlaska iz kuće. Prvi korak uvijek je procjena onog što već imate u špajzu ili frižideru, što, potom, nadograđujete namirnicama koje tek treba kupiti, a koje su vam potrebne da bi spremili željeni obrok. Pravljenje spiska za kupovinu ima brojne pozitivne strane, ne samo po zdravlje planete. Istraživanje Univerziteta u Pensilvaniji pokazalo je da ljudi koji se pridržavaju spiska i odolijevaju impulsivnoj kupovini na godišnjem nivou mogu da uštede i do 23% u odnosu na kupovinu bez spiska potrebnih namirnica.
Ako volite da sve bilježite u digitalnom prostoru, šta kažete na upotrebu mobilnih aplikacija za planiranje jelovnika? Na primjer, aplikacija SideChef sadrži veliki broj recepata koje možete dodavati na svoj željeni jelovnik. Čim to učinite, SideChef automatski ubacuje sastojke potrebne za njihovu pripremu na spisak namirnica za kupovinu. Planiranjem obroka, makar ugrubo, za po nekoliko dana unaprijed vasa kuhinja postaje pregledna, a šanse za usputno bacanje hrane se svode na minimum.
Umijete li da tumačite rokove naznačene na proizvodima? Ako ne, trebalo bi. Brojna istraživanja na američkom i evropskom tlu pokazuju da je jedno zajedničko većini ljudi na oba kontinenta: zbunjenost sistemom po kojem kompanije utvrđuju rokove trajanja svojih proizvoda. Pitanje obilježavanja roka trajanja na proizvodima komplikovano je iz više razloga. Prvo, ne koriste sve kompanije iste metode utvrđivanja perioda do kojeg je proizvod ispravan. Drugo, ne označavaju svi brendovi isti tip ispravnosti na ambalaži svojih proizvoda. Dok jedni oznakom “Upotrebljivo do…” navode datum za koji je procijenjeno da hrana zadržava svoju ispravnost i nutritivnu vrijednost, drugi mogu koristiti “Najbolje je upotrijebiti do…”, oznaku koja pokazuje period tokom kojeg proizvod zadržava najbolji nivo svježine, ali nakon čijeg isteka je i dalje jestiv. Kako ne biste bespotrebno bacali hranu dok je još jestiva, naučite da razlikujete tipove oznaka roka trajanja, ali i da koristite svoja čula kako bi prepoznali kada proizvod zaista prestaje da bude ispravan (kako miriše, da li je promijenio boju ili teksturu).
Najvažnije pravilo u zero-waste kupovini hrane – i ujedno jedan od najboljih načina da utičete na prodavnice – je da ostavite estetiku po strani. Na internetu možete naći veliki broj intervjua sa poljoprivrednicima koji objašnjavaju kako se dešava da i do 50% zdravog i jestivog prinosa zakopaju nazad u zemlju, jer ne zadovoljava stroge kriterijume lanaca supermarketa i preprodavaca hrane. Čuvena je doskočica da se prvo jede očima, ali je suludo dozvoliti da savršeno ispravna hrana propadne zbog toga što ne izgleda savršeno. Ne ustručavajte se da pregledate policu sa voćem i povrćem druge kategorije, jer na njoj najčešće završava upravo zbog strogih estetskih kriterijuma. Neka vam vodilja u kupovini bude ispravnost i nutritivna vrijednost namirnica, a ne njihov izgled. Ukoliko planirate da ih kasnije termički obradite, izblendate u šejk ili nasjeckate u salatu, njihov prvobitan izgled svakako ne igra nikakvu ulogu.
U svako doba, a pogotovo tokom vanrednih okolnosti kakve su trenutne, treba nastojati da svoj novac date malim lokalnim proizvođačima i uzgajivačima. Pored toga što vraćate novac lokalnoj ekonomiji i pomažete domaćim firmama i seoskim gazdinstvima da opstanu na tržištu, vi time birate hranu sa manjim ekološkim otiskom. Za hranu proizvedenu u neposrednom okruženju lakše je istražiti u kakvim je uslovima uzgojena i upoznati ljude koji stoje iza proizvoda. Važno je da se podrobnije upoznate sa svojom moći kao potrošača da novcem glasate za svijet u kojem želite da živite. Istražite koje kompanije proizvode organsku hranu, praktikuju regenerativnu poljoprivredu, poštuju ekološke propise i vraćaju zajednici i nastojite da uvijek odaberete najbolje što možete u skladu sa trenutnom ponudom i finansijskim mogućnostima.
Posljednji video u serijalu čeka vas na linku u nastavku:
Nadamo se da su vam se naši prilozi dopali, da ste naučili nešto novo i da će vas podijeljeni savjeti inspirisati da na pijace, u prodavnice i sopstvene kuhinje pohrlite naoružani novim navikama i radoznalošću.
