Kada sam 2018. počela da čitam knjigu “Drawdown” Pola Hokena, koja nudi listu od 80 rješenja kojima se može preokrenuti kurs klimatske krize, nisam ni slutila da će saniranje problema bacanja hrane biti već na trećem mjestu.
Autorka: Anđela Đurašković
Iako je mnogima neobično to što se ovaj problem obrađuje iz ekološkog ugla, bačena hrana je jedan od značajnijih emitera gasova staklene baste. Jedan od glavnih razloga za to je sljedeći: razgradnja hrane je aeroban process, koji zahtijeva prisustvo vazduha. Na deponijama, stisnute pod gomilama miješanog otpada, jestive namirnice nemaju pristup vazduhu, što mijenja prirodu njihove razgradnje i dolazi do emitovanja metana, gasa koji je, zavisno od toga koje istraživanje konsultujete, između 25-30 puta jači od ugljen-dioksida. Da je zemlja, upravo bi hrana koja završi na deponijama bila treći najveći zagađivač na svijetu, odmah nakon Kine i Sjedinjenih Američkih Država.
Dok se svake godine više od trećine globalno proizvedene ispravne hrane baci, alarmira podatak da bi samo od bačenih jestivih namirnica u Evropi i SAD bilo moguće nahraniti sve gladne ljude svijeta tri puta.
Bacanje hrane takođe znači i traćenje resursa: pijaće vode, električne energije koja napaja postrojenja za proizvodnu i preradu hrane, fosilnih goriva koja napajaju vozila za transport namirnica, rada ljudi koji su ubrali voće, umijesili hljeb, skuvali jelo.
Ovom problemu treba temeljno pristupiti na više nivoa: aktivno raditi sa proizvođačima, prodavnicama i pijacama zarad preusmjeravanja njihovih viškova, ali i, još važnije, stvoriti zakonski okvir u kojem ništa jestivo ne biva protraćeno.
Postoje i određene prakse koje možete usvojiti na nivou svog domaćinstva kako biste ispravnu hranu sačuvali od otpada. U nastavku slijede prijedlozi za svima omiljeni Viškove možete:
- Sve ono što je jestivo, a ne vjerujete da ga možete pojesti prije nego se pokvari, možete zamrznuti. Hranu je najbolje zamrzavati u manjim porcijama, proporcionalnim veličini prosječnog obroka u vašem domu, kako biste kasnije mogli da odmrznete baš količinu za koju znate da će se pojesti, bez potrebe da se išta baci.
- Neke viškove možete pretvoriti u sastojke novih jela. Suvi hljeb možete samljeti u prezle ili iskoristiti za poparu, potamnjele banane umutiti u kolač, kuvani pirinač od juče danas oblikovati u krokete i propržiti. Probajte da upotrijebite djelove namirnica koje biste ranije bacali. Lišće cvekle je jestivo kao i plod koji raste pod zemljom, stoga nema potrebe da ga bacite prilikom čišćenja. Jezgra jabuke možete čuvati u zamrzivaču dok ne prikupite dovoljnu količinu za teglu domaćeg sirćeta, a kore mandarina sušiti na tacni dok ne postanu spremne za čaj.
- Ništa ne ujedini ljude kao podijeljeni obrok. U uobičajenim okolnostima, drage ljude biste mogli pozvati na večeru, da se družite oko trpeze. U trenutnim, možete im na pragu ostaviti ceger sa gotovim jelom. Provjerite koje tipove namirnica prihvataju lokalne narodne kuhinje i humanitarne organizacije. Najčešće su to isključivo one konzervirane, iz sanitarnih razloga, pa ukoliko ih imate viška, saznajte gdje ih možete proslijediti.
- Uočavanje problema je uvijek pola puta do njegovog rješavanja. Odvojite sedam dana za praćenje svojih navika u kuhinji. Vodite evidenciju toga šta vam završava u kanti za otpatke i u kojoj količini, pa makar to bila samo skoro prazna flaša mlijeka ili korica hljeba. Kada ste to učinili, zapišite i nekoliko ideja za upotrebu svake od navedenih namirnica. Da li ćete je zamrznuti? Iskoristiti za sos za pastu? Vi najbolje znate šta će biti primjenljivo u vašim okolnostima.
U videu u nastavku možete vidjeti kako u svom domu primjenjujem ove smjernice:
